Nije ostalo još mnogo regionalnih zvijezda koje Lake fest do sada nije dovodio do sada. Jedna od njih je Natali Dizdar. Hrvatska pjevačica jeste ranije nastupala pred crnogorskom publikom, ali je ovog ljeta očekuje prvo gostovanje na festivalu na Krupcu. I u pravi momenat, budući da je upravo objavila novi album “Iluzije”.

U pitanju je njeno treće studijsko izdanje, a dio tog novog materijala moći će da čuje i publika na Lake festu. Album je već najavljen sa nekoliko singlova, od kojih je “Mjesto za jedno” nominovan za nagradu za hit godine Cesarica, što već najavljuje da bi Natali mogla da nastavi da niže uspjehe.

Za hrvatsku pjevačicu, koju zbog drugačijeg stila u regionu vole i oni koji nisu ljubitelji ex YU popa, novi album je značajan i po tome što ističe njen kantautorski talenat, budući da se na njemu nalazi sedam pjesama koje Natali potpisuje kao koautor.

Ljubiteljka putovanja, Dizdar je direktno iz Kolumbije za “Vijesti” pričala i o novom izdanju, ali i pop sceni, muzičkim takmičenjima, odlukama koje su je vodile do mjesta gdje je danas…

Ovogodišnji Lake fest biće održan od 11. do 13. avgusta, a pored Natali do sada je potvrđeno da će nastupiti i “Hladno pivo”, “Galija”, “Mortal Kombat”, “Samostalni referent” i drugi. Cijena ulaznice za sva tri dana festivala je 25, a pojedinačno po večeri 10 eura.

Kakva su očekivanja pred nastup na Lake festu i što može publika očekivati, kakav će biti repertoar, da li ćeš izvoditi i neke nove pjesme?

Na festivalu ćemo svirati svoj standardni klupski repertoar, dakle pjesme s prvog i drugog studijskog albuma, te nesto iz ZKM-a i da, izvešćemo premijerno i neke stvari sa novog albuma koji je tek izašao, tako da me jako veseli povratak u Crnu Goru. Dugo nas nije bilo u Crnoj Gori i svi smo uzbuđeni što se vraćamo i dolazimo na vaš festival.

Voliš li više klupske, zatvorene ili festivalske nastupe, na otvorenom, velikom prostoru i zašto?

Jako volim festivale jer je uvijek jedna posebna atmosfera, puno bendova, dobre muzike, velike pozornice na otvorenom, ljeto, to mi je možda i najdraže. Volimo mi i klubove naravno, obično kao zimsku varijantu, ali biti u prirodi na svježem vazduhu je  ipak malo ljepše. Što se tiče velicine, svaki stejdž nosi svoje čari, manji su za neke intimnije, opuštenije atmosfere, veliki obično nose bolju organizaciju… Sve je dobro ako je dobra svirka.

Izašao je tvoj treći album. Reci nam nešto više o njemu, što sadrži, kakav je bio proces rada na njemu, po čemu je drugačiji od prethodih?

Album “Iluzije” je vani, na Deezeru i prodajnim mjestima Croatia Records, u izdanju matične kuće “Agapa” i presrećni smo što smo ga konačno završili. Na njemu se nalazi 11 pjesama, 10 originalnih od kojih je jedna engleska verzija pjesme “Nećeš me, zar ne” koja otvara album. Takođe na njemu je i pjesma “Out of time” grupe Blur koju jako volim još od vremena kad sam studirala. Većinu pjesama pisala sam u koautorstvu s gitaristom Vladom Mirčetom, tako da je cijeli album prožet gitariskim dionicama i generalno je obojen zvukom muzike koje smo se naslušali posljednjih par godina. Producenti su Jura Ferina i Pavle Miholjević, tako da mislim da smo dobili jedan fini spoj elektronike i nekog zvuka iz ere 70-ih, 80-ih godina. Koliko je drugačiji od ostalih ostaviću publici da sama procijeni. Mislim da zvuči svježe i da smo uspjeli da dobijemo nešto novo, što je na kraju krajeva i smisao svega.

O kakvim se iluzijama radi u naslovu albuma? Kazala si da je za tebe album zaokružena priča, kakvu priču nosi ovaj, koja je glavna tema, nit koja se provlači kroz sve pjesme?

Pa eto, sam taj naziv albuma dosta toga govori, povezan je sa tematikom pjesama kao i sa cijelim kaverom, fotkama. Pjesme su sve ljubavne i na neki način opisuju taj momenat iluzije u koju svi malo upadnemo kad se zaljubimo. Rekla bih da je na ovom albumu sve poprilično intenzivno.

Singl “Mjesto za jedno” je nominovan za hit godine, osvajala si nagrade i ranije. Koliko ti znače takve nagrade i priznanja?

Volim nagrade i priznanja naravno, ali ne razmišljam o tome dok se radi muzika.

Tvoju muziku vole i oni koji generalno nisu ljubitelji ex YU popa, prije svega jer je drugačija. Da li regionalnim pop izvođačima fali hrabrosti da eksperimentišu i probaju nešto novo? Da li to pokazuje da je pop sceni potrebno više svježine?

Pop scena kod nas je poprilično krhka i na klimavim nogama tako da mislim da bi trebalo malo hrabrije u sve ući, ne razmišljati previše o tome što će “proći”, pomjerati granice, igrati se i zabavljati. Pop muzika danas je spoj svih stilova i postoji jedna velika količina slobode i širine u stvaranju. Nema više oštre granice između alternative i mejnstrima i meni je to baš kul.

Rijetko se dešava da učesnici i pobjednici muzičkih TV emisija ostvare uspješne karijere. Ti si uspjela. Zašto misliš da se to dešava, što misliš da je bilo ključno kod tvog uspjeha?

Ne znam. Splet okolnosti, ispravni motivi i pravi ljudi koji su mi se dogodili, moja neopterećenost sa očekivanjima, sreća, puno rada,  talenat, sve je važno i sve se mora poklopiti, nemam formulu. Ali na kraju je možda najvažnije što neko zapravo želi. Jer nisu svi u tim emisijama sa istim motivima i ne definišu svi uspjeh isto.

Još kao dijete si ušla u svijet muzike, učestvovala na festivalima i takmičenjima. U kom trenutku si odlučila da je ovo ono čime želiš da se baviš i od čega ćeš da živiš?

Uvijek mislim da to nije bila neka svjesna odluka već splet okolnosti, ali mozda na nekin način ipak jeste. Mono je malih odluka koje su me dovele tu gdje sam danas. Mislim da sam sve ozbiljno počela da shvatam tamo negdje sa izlaskom prvog albuma, prvom turnejom… Nije više bilo povratka u anononimnost i drago mi je da sam danas tu gdje jesam.

Fakultet me definisao u odnosima sa ljudima

Diplomirala si socijalnu pedagogiju. Da li ti tvoje obrazovanje pomaže u muzičkom poslu i na koji način?

Pa to i nije baš direktno povezano, ali fakultet me dosta definisao u odnosima sa drugim ljudima, to su vrlo specifične vještine i iskustva, tako da je definitivno dosta toga promijenio u mom životu.

Pjesma “Ne daj” je moj favorit i nekako je nezamjenljiva

Koju tvoju pjesmu najviše vidiš kao svoju, koja te najbolje opisuje? Postoji li neka pjesma koju ti je (bilo) teško sa emotivne strane da izvodiš?

Ima par pjesama koje sam emotivno intenzivnije proživjela, trenutno volim da izvodim pjesmu “Danima” sa novog albuma, “Mjesecu je dosadno”, “Grijeh”… A inače je “Ne daj” moj favorit, moja prva pjesma, to je nekako nezamjenjivo. Volim njenu lepršavost i pozitivu, uvijek je rado sviramo.

Poznato je da si veliki ljubitelj putovanja, koje su tvoje omiljene destinacije do sada i zbog čega?

Evo pišem vam ovo iz Kolumbije i mogu samo reći da mi je tu vrhunski.

 

 

Izvor: Vijesti